Dijete s ADHD-om i njegova obitelj
Nekada čujemo da su neka dječja ponašanja odraz razmaženosti i bezobraznosti, poput agresivnosti, otpora autoritetu, odbijanja izvršavanja zadataka. Ipak, ne mora biti tako već ta ponašanja mogu biti odraz toga da dijete ima ADHD.
Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD) je razvojni poremećaj samokontrole pri kojem dominiraju problemi s nedostatkom pažnje, impulzivnošću i hiperaktivnošću i zahvaća čak 3-5% školske djece. Poremećaj može utjecati na funkcioniranje djeteta u svim aspektima života – kod kuće, u školi i s vršnjacima. Nema točno određenog razvojnog puta – neki simptomi i obrasci ponašanja, poput problema s koncentracijom i nemira, zadržavaju se s godinama, dok oko polovica djece s ovom dijagnozom doživljava smanjenje i odsustvo simptoma približavanjem odrasloj dobi. Na to utječe i prepoznavanje i tretman poremećaja; ako se ne liječi, postoji veća vjerojatnost da će se nastaviti i u odrasloj dobi.
Simptomi ADHD-a
Može se primijetiti da su ponašanja koja ovdje nazivamo simptomima uobičajena za mlađu djecu, stoga dijagnozu poremećaja nije poželjno postavljati prije pete godine, a neki stručnjaci kažu i prije polaska u školu, što je najbolja okolina za provjeru djetetovih mogućnosti samokontrole.
Simptomi nepažljivosti
- nemogućnost usmjeravanja pažnje na detalje
- pravljenje pogrešaka iz nemara (a ne neznanja)
- oslabljeno održavanje pažnje tijekom rada ili igre
- „isključivanje“ iz razgovora
- nedovršavanje školske zadaće ili drugih aktivnosti
- odbijanje zadataka koji zahtijevaju ustrajnost
- gubljenje stvari, rastresenost, zaboravljivost
Simptomi hiperaktivnosti
- tjelesna aktivnost tijekom sjedenja – izvijanje, vrpoljenje, napuštanje mjesta sjedenja
- trčkaranje uokolo
- pretjerano govorenje
- odgovaranje na pitanje prije nego što je do kraja postavljeno
- nemogućnost čekanja reda
- prekidanje drugih
Tretman ADHD-a
Po dijagnosticiranju ADHD-a, važno je sa stručnjacima dogovoriti odgovarajući tretman djeteta koji, uz psihoterapijski rad, može uključivati i terapiju lijekovima. Nije moguće dijete izliječiti od poremećaja, ali je moguće raditi na ojačavanju samokontrole, ovladavanju simptomima te ublažavanju mogućih problema djeteta i obitelji nastalih iz konteksta poremećaja. Kako bi se u tome uspjelo, između ostalog je nužna i ustrajnost roditelja te spremnost na suradnju sa stručnjacima koji rade s djetetom. Zbog prirode poremećaja, djeca s ADHD-om utječu na obitelj u kojoj žive i odrastaju, kao što i obitelj utječe na njih. Važno je da roditelji osiguraju savjetodavnu pomoć i podršku stručnjaka ako im je to potrebno, kao i svakodnevnu pomoć obitelji i prijatelja.
Kako roditelji mogu biti podrška djetetu?
Realistična očekivanja. Visoka i nerealna očekivanja dovode do stvaranja pritiska na dijete, narušavanja njegove ionako osjetljive slike o sebi te nakupljanja frustracije, ljutnje i razočaranja roditelja. Niska očekivanja od djeteta dovode do prevelikog zaštićivanja djeteta, zastoja u razvoju njegove samostalnosti, sposobnosti i vještina.
Pravila za sve članove obitelji. Zajednički s djetetom dogovorite obiteljska pravila ponašanja. Formirajte ih na pozitivan način – „Razgovaramo smirenim glasom.“ umjesto „Nema vikanja.“. Uz pravila dogovorite i odgovarajuće posljedice koje će biti dosljedne i pravovremene. Pravila možete ukrasiti i postaviti na vidljivo mjesto. Tako potičete razvoj samokontrole i razumijevanje vrijednosti pravila u svakodnevnom suživotu.
Pohvale i nagrade. Zagrljaj, poljubac, pohvala i drugi oblici (posebno nematerijalnih) nagrada imaju veliki utjecaj na dijete. Dobro je nagraditi dijete za trud, a ne samo za rezultat, poput dobrih ocjena. Djeca s dijagnozom ADHD-a često kontinuirano iz svoje okoline čuju NE i neki oblik zabrane na što onda i prestanu reagirati. Zato nagrađivanje može imati efekta na njihovo ponašanje i samokontrolu.
Poziv u kontakt. Potrebno je djecu kontinuirano vraćati na trenutnu aktivnost, posebice ako im je ona nezanimljiva. Privucite djetetovu pažnju kontaktom očima, dozivanjem, blagim dodirom po ramenu, provjerom je li Vas čulo.
Organizacija i planiranje. Sva djeca vole predvidljivost i rutinu svakodnevice, a djeci s ADHD-om to može naročito dobro doći. Kreiranje rasporeda dnevnih aktivnosti i poticanje djeteta da sudjeluje u formiranju rasporeda pomaže stvaranje osjećaja odgovornosti, strukture i upravljanja ponašanjem.
Briga o sebi. Roditelj koji brine o sebi, može bolje brinuti i o svom djetetu. Aktivnosti za sebe, opuštanje, traženje pomoći iz okoline različite su metode kojima to možete postići.
Zapamtite: Dijete nije njegova dijagnoza, dijete je puno više od toga – malo biće koje treba vodstvo, pažnju i strpljenje svojih roditelja.
Dodatne savjete za odgoj potražite i u našoj publikaciji pod nazivom Kako biti bolji roditelj
Podijeli