Teškoće učenja

Škola je vrlo važan dio djetetovog života, jedan od glavnih djetetovih načina otkrivanja svijeta i oblikovanja slike o sebi. Kroz različite školske aktivnosti dijete dobiva povratnu informaciju o vlastitim osobinama i sposobnostima. U slučaju pozitivnih povratnih informacija, dijete razvija samosvijest i samopouzdanje te ima zdraviji emocionalni razvoj. No, što kada primijetimo da se dijete susreće s teškoćama u školskom funkcioniranju poput problema s čitanjem, pisanjem, matematičkim vještinama, pažnjom, razumijevanjem gradiva? Kada se roditelji suoče s činjenicom da dijete ima neku poteškoću učenja, prirodni osjećaji koji se javljaju su nevjerica, razočaranje, ljutnja, tuga i bespomoćnost. Važno je naglasiti da svatko ima pravo na takve osjećaje i da je važno imati socijalnu podršku, nekoga s kim mogu razgovarati o tome ako im je potrebno.

Postojanje određenog problema u učenju često bude otkriveno tek polaskom djeteta u školu, tako da se veći broj poteškoća vezanih uz kognitivne sposobnosti najčešće otkriva u osnovnoškolskom uzrastu. Ako ste primijetili neku od poteškoća primijećena kod djeteta, za početak je potrebna psihodijagnostička procjena je li dijete sposobno funkcionirati na  razini akademskih zahtjeva i odgovara li akademski program njegovom intelektualnom statusu i uzrastu. Više o prilagodbi akademskih zahtjeva za dijete s teškoćama u učenju možete pročitati u tekstu Djeca s teškoćama učenja i škola.

U svrhu bolje brige za potrebe djeteta, važna je suradnja roditelja i djeteta sa školom i učiteljima djeteta. Važno je otvoreno razgovarati s učiteljima o njihovom načinu rada i ispunjavanju potreba djeteta, kao i učiti od učitelja metode i strategije učenja koje odgovaraju djetetu kako bi i roditelj mogao učiti s djetetom na sličan način. Ponekad je suradnja sa školom i učiteljima otežana iz raznih razloga; tada je naročito važno zadržati dijete u centru pažnje odraslih i staviti njegove potrebe na prvo mjesto, a ne zapletati se u sukobe odraslih i „istjerivanje pravde“ pod svaku cijenu.

U suradnji sa stručnjacima važno je povjerenje i trud s obje strane. Ponekad se događa da roditelji gledaju na odnos stručnjak-dijete kao na odnos automehaničar-automobil – očekuju da samo stručnjak radi s djetetom i „popravi“ ga. Roditelj je vrlo važna karika u razvoju svakog djeteta pa tako i djeteta s nekom teškoćom. Zato je važno graditi kvalitetan otvoren odnos sa svim stručnjacima s kojima dijete dolazi u kontakt. Oni su ti koji mogu dati odgovore na sva pitanja vezana uz djelovanje djetetove teškoće, kako na školsko, tako i svakodnevno funkcioniranje i socijalne odnose. U svakom trenutku kao roditelj imate pravo pitati sve što Vam nije jasno vezano uz funkcioniranje vlastitog djeteta.

U odnosu s djetetom postoji više stvari na koje je važno pripaziti. Za početak, dijete ima pravo znati dijagnozu koja mu je postavljena. Dijete je svjesno da ima neku teškoću i njezino imenovanje im često može pomoći u razumijevanju samog sebe. Inače, dijete razvija sliku o sebi u smjeru toga da je lijeno, glupo, nesposobno… Kako se s takvim mišljenjem i osjećajima teško nositi, dijete može postati izrazito ljutito i agresivno. Zato takva ponašanja najčešće možemo smatrati znakom da je djetetu teško i da mu treba pomoć.

Roditelji imaju važnu ulogu u razvijanju djetetove pozitivne slike o sebi. Dobro je svoj odnos s djetetom temeljiti na primjećivanju i pohvalama za stvari koje radi dobro, umjesto kritiziranju i kaznama za loša ponašanja. Često hvalimo dijete samo za rezultate njegovog rada, ali za zdravu sliku o sebi važno je poslati djetetu poruku da primjećujete i trud koji ulaže u neku aktivnost, kao i da ga volite i da je vrijedno samo zato što postoji, a ne zato što nešto radi dobro. Djeca s teškoćama učenja često doživljavaju da ih se izjednačava s njihovim problemom, kao da ne postoji i cijeli niz njihovih drugih osobina i kvaliteta. Zato je važno pronaći neke školske aktivnosti u kojima je dijete uspješno, unatoč tome što postoje školske aktivnosti koje djetetu idu teže. Na taj način dijete može povezati školu i s nekim ugodnim događajima. Dobro je poticati dijete na bavljenje hobijima i aktivnostima koje ga zanimaju i u kojima može biti uspješan, ali je najvažnije provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom, u igri, aktivnostima, druženje i razgovoru.

Svako dijete može putem kreativnijeg, učinkovitijeg i osmišljenijeg načina postići više, može postići bolje rezultate od dosadašnjih, bolje pamtiti, razvijati svoje logično mišljenje, osvijestiti koji način mu pomaže da uspješnije uči te usvaja strategije kako da nadomjesti poteškoće koje se javljaju prilikom učenja!  

Dragi roditelji, ako Vaše dijete ima teškoće učenja ili sumnjate na teškoće učenja, obratite nam se sa svojim pitanjima na liniju za mame i tate na broj 0800 0800 ili putem e- maila.