Ispitna anksioznost kod djece

Zasigurno ste i Vi kad ste bili dobi u kojoj se nalazi Vaše dijete, barem jednom osjećali nervozu i neugodu u trbuhu zbog nekog nadolazećeg testa u školi, žalili se što niste barem još jednom prošli onu tešku lekciju ili ste se možda nadali da će profesorica zaboraviti testove kod kuće. Možda ste kod svog djeteta primijetili da se prije nekog testa žali na bolove u trbuhu ili ne želi ići u školu, možda Vas brine i što previše uči, a i dalje si govori „Dobit ću jedinicu“, pa se pitate o čemu se radi i kako možete pomoći.

Ispitna anksioznost je neugodno stanje i intenzivan strah koji se javlja netom prije usmenog ili pismenog ispitivanja. Neka djeca mogu doživjeti negativne misli te neugodne tjelesne i emocionalne reakcije i kod samog razmišljanja o ispitnoj situaciji. Intenzivan strah može uzrokovati teškoće u održavanju koncentracije prilikom učenja ili ispitivanja, stvoriti „blokadu“ u glavi i otežati prisjećanje gradiva koje je dijete učilo. Prema tome, ispitna anksioznost otežava učenje i ostvarivanje dobrih rezultata prilikom pismenog ili usmenog ispitivanja.

Ispitna anksioznost se pokazuje na razne načine i može se razlikovati među djecom. Djetetu može ubrzano lupati srce, znojiti mu se dlanovi, može otežano disati, doživljavati glavobolje, vrtoglavice, bol u trbuhu i/ili drhtanje. Mogu mu/joj se javljati misli poput: "Dobit ću jedinicu"; "Osramotit ću se pred razredom"; „Pa ja ništa ne znam“; „Roditelji će se sigurno naljutiti na mene“. Isto tako, može izbjegavati i odgađati učenje, a u nekim slučajevima čak i previše učiti. Može početi češće ostajati kod kuće zbog toga što se ne osjeća dobro, zbog fizičkih tegoba ili dobivati neopravdane izostanke zbog markiranja. Emocije koje dijete tada proživljava mogu biti nervoza, strah, tjeskoba, panika, sram, tuga i druge preplavljujuće emocije s kojima se teško nositi.

Ispitna anksioznost i negativne reakcije povezane s njom se mogu javiti u bilo kojoj dobi, a češće i intenzivnije mogu biti kad je dijete izloženo novim i nepoznatim situacijama te većem pritisku i zahtjevima okoline (na primjer polazak u prvi razred, prijelaz iz nižih u više razrede osnovne škole, prvi razred srednje škole). Kada dijete prelazi u više razrede ili drugu školu dolazi do povećanja opsega gradiva, mijenjanja nastavnika i prijatelja što sve može dovesti do dodatnog stresa kod ispitivanja znanja. Najčešće se javlja netom prije usmenog odgovaranja ili pisanja testova, a može varirati od blage do „paralizirajuće“ anksioznosti koja onemogućuje odgovaranje.

Ocjenama djeca potvrđuju vlastitu sposobnost i često ih smatraju dokazom svoje sposobnosti, stoga ne čudi što im znaju biti važne te što mogu doživjeti ispitnu anksioznost prije provjera znanja. Roditelji i učitelji često znaju stvarati mišljenje o djeci i prosuđivati ih na temelju njihovih ocjena što djeci može stvarati dodatan pritisak. Uspjeh ne bi trebalo promatrati samo kroz ocjene, već je potrebno sagledati njegovu širu sliku kao što su trud  i druge vještine i osobine djeteta. Kada roditelji cijene dječji trud, osobine i kvalitete, a ne samo ocjene to može dovesti do razvoja samopouzdanja i pozitivne slike o sebi kod djeteta.

Isto tako, važno je i da se kao roditelji zapitate jesu li neki ciljevi zaista djetetovi ili su to vaša očekivanja. Ako dijete nešto radi zarad očekivanja roditelja to može smanjiti njegovo uživanje u tome kao i motivaciju, dok ako nešto radi upravo zbog toga što ono to želi i jer mu je važno, može se osjećati motivirano i zadovoljno čak i ako rezultat nije najbolja ocjena. Važno je da dijete samo odluči želi li da mu pomognete u pripremi za ispitivanje znanja kao i drugim školskim obavezama. Na taj način dijete se uči samostalnosti, odgovornosti i donošenju odluka, dok konstantno izvršavanje obaveza umjesto djeteta i kontroliranje može otežati osamostaljivanje i dugoročno. Ako dijete misli da školske obaveze ne može obaviti samo, naravno da može osjećati nervozu prije ispitivanja znanja.

Dakle, pomoć (u vidu ispitivanja, pojašnjavanja i slično), ako je dijete želi, je dobrodošla, dok obavljanje obaveza umjesto djeteta treba izbjegavati. Naravno da će se dogoditi da dijete ponekad dobije nižu ocjenu. Kome se to nije barem jednom dogodilo? No, ono što je tada važno je da mu pružite podršku i ljubav. Zapamte da se u toj situaciji i dijete vrlo vjerojatno osjeća tužno, razočarano i frustrirano zbog uloženog truda i dobivene ocjene, pogotovo zato jer, kao što smo rekli, one mogu utjecati na samopouzdanje i sliku o sebi. Stoga je važno da ima nekoga uz sebe tko će mu biti podrška i ukazati na to da nije ono loše ako je dobilo nižu ocjenu te da je voljeno i vrijedno.

Traje li problem dugo ili je preintenzivan, uzrokuje zdravstvene probleme kod djeteta, učestalo izbjegavanje nastave, rezultira niskim školskim rezultatima, važno je potražiti pomoć stručnjaka.

Ako imate još pitanja vezano za ispitnu anksioznost Hrabri telefon je tu za Vas za sva pitanja, nedoumice i podršku od 9 do 20 sati svakim radnim danom putem linije za mame i tate na broju 0800 0800. Linija je besplatna i anonimna, a možete nam se javiti i na e-mail.