Depresija kod djece

Tužna sam. Strašno sam tužna. Tuga mi se uvukla u svaki dio života. Ne znam kako da pokažem svojim roditeljima da nešto nije u redu sa mnom. Prestala sam izlaziti, ne želim ići ni u školu. Po cijele dane sam zatvorena u sobi, spavam i plačem. Nije mi više stalo ni do čega; želim samo da netko zna što mi je. Pokvarila sam i ocjene jer mi više nije stalo do učenja. Roditelji često viču na mene da se trgnem. Osjećam se kao da sam samo na teret i njima i cijelom svijetu. Mislim da bi bilo najbolje da me nestane. Kad mi postane neizdrživo, znam uzeti žilet i zarezati si kožu – od toga mi barem nakratko bude bolje. Ne znam koliko još mogu ovako…

- djevojka, 16

Što je depresija?

Depresija je puno više od osjećaja tuge ili prolaznog lošeg raspoloženja. Kada nam se dogodi neki gubitak ili loša životna situacija, prirodno je da smo tužni, zabrinuti ili neraspoloženi. No, ako se nakon toga ne možemo vratiti u svoje uobičajeno stanje, ako nam tuga ne prestaje ili se stalno vraća, ako se zbog nje više ničemu ne možemo veseliti, onda se može raditi o depresiji. Depresija je bolest kao što su to i dijabetes, bolesti srca ili karcinom. Utječe na cjelokupan čovjekov život, te ju, kao i svaku drugu bolest, treba liječiti kako se ne bi pogoršala.

Među ljudima je sve više onih koji pate od ove bolesti te se smatra da će u idućih nekoliko godina ona postati druga najčešća bolest u svijetu. I dok se prije smatralo da se javlja samo kod odraslih, novija istraživanja diljem svijeta pokazuju da se sve češće javlja i kod djece. Može se javiti nakon gubitka neke bliske osobe, obiteljskih problema, problema u školi, prolaska kroz neku veliku promjenu, a njenom nastanku može pridonijeti i genetska predispozicija.

Neka od ponašanja koja mogu upućivati na depresiju su:

  • tužan izgled i držanje
  • često žaljenje na nejasne tjelesne bolove (u glavi, mišićima i slično)
  • smanjen interes za druženje s vršnjacima
  • govorenje negativnih stvari o sebi
  • razdražljivost bez jasnog povoda
  • čest osjećaj umora ili dosade
  • gubitak zanimanja za omiljene aktivnosti
  • pojačana osjetljivost na odbacivanje

Kako mogu prepoznati depresiju kod svog djeteta?

Način na koji se depresivni simptomi izražavaju ovisi o kognitivnoj razvijenosti: zbog toga djeca pokazuju svoju depresivnost na drugačije načine od odraslih. Djeci je ponekad teško prepoznati i opisati svoje osjećaje i raspoloženja, pa ih izražavaju ponašanjem u različitim situacijama i u različito vrijeme.

U adolescenciji se depresija javlja češće nego u djetinjstvu. Adolescencija je vrijeme velikih promjena i skokova u sazrijevanju, ali i različitih kriza. To je doba u kojem mladi traže vlastito ja, a jedan od najčešćih problema koji se tada javlja je osamljenost. Mladi se osjećaju kao da su sami na svijetu i kao da ih nitko ne razumije, što može predstavljati podlogu za razvoj depresije. Loše raspoloženje i češće promjene raspoloženja su normalna pojava u adolescenciji, no, depresija je nešto drugo. Depresija kod adolescenata je mnogo sličnija onoj kod odraslih osoba i karakteriziraju je osjećaj tuge, teškoće spavanja, preokupiranost tjelesnim izgledom, razdražljivost, negativno mišljenje o sebi i povlačenje od ljudi.

Važno:

  • Depresija nije tuga.
  • Djetetu koje pati od depresije nemojte govoriti da se trgne ili oraspoloži.
  • Pružite podršku djetetu u svakodnevnim zadacima i odlukama.
  • Potražite pomoć stručnjaka za svoje dijete

Kako mogu pomoći svom djetetu?

Ako primijetite da djetetovo tužno raspoloženje ili neki od navedenih simptoma traje dulje od dva tjedna, dobro se obratiti psihologu. Depresija se nikako ne smije zanemarivati niti misliti da će proći sama od sebe. Iako je stručna pomoć u liječenju depresije vrlo važna, i vi kao roditelj možete napraviti puno toga. Ovo su neke od stvari koje bi vam mogle pomoći:

Educiranje o problemu – bolest djeteta je za većinu roditelja nova situacija i otvara puno pitanja. Ne znamo što očekivati i kako će se dijete ponašati, što izaziva stres. Zbog toga se važno educirati o problemu. Postoje mnogi resursi na internetu, kao što su stranice Hrabrog telefona ili Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a dobro se i posavjetovati sa stručnjacima.

Educiranje okoline – obitelj i prijatelji često nemaju dovoljno razumijevanja i znanja o depresiji te mogu napadati dijete da mu nije ništa i da ono samo izmišlja. Vaša je uloga da im objasnite da to nije tako.

Razvijanje zdravih navika – tjelesna aktivnost i boravak u prirodi vrlo povoljno utječu na psihičko zdravlje, za razliku od ležanja pred televizorom ili računalom. Također, zajedničko druženje može doprinijeti vašem povezivanju s djetetom.

Rješavanje problema – dijete s depresijom se često osjeća nesposobno samo riješiti čak i najmanji problem. U tome mu možete pomoći – razgovorom o svakom problemu i navođenjem na najbolji način kako ga riješiti.

Briga o sebi – svakom roditelju je briga za dijete na prvom mjestu i u nastojanju da pomogne njemu, često zna zanemariti svoje potrebe. Ipak, ako ste vi iscrpljeni, frustrirani ili bolesni, teško ćete pomoći i djetetu. Zbog toga pokušajte pratiti sebe. Jeste li iscrpljeni? Neispavani? Je li vam previše svega?  Uzmite si nekoliko minuta i pobrinite se za svoje potrebe.

Imati dijete s depresijom nije lako i zahtijeva mnogo ljubavi i strpljenja te psihičke snage s Vaše strane. Ako se osjetite nemoćno ili iscrpljeno pred takvim zadatkom, nazovite liniju za mame i tate na besplatan i anoniman broj 0800 0800 ili nam pišite na e-mail.