Granice u odgoju i razvojne faze u odrastanju
Što nam govori određena razvojna faza?
U radu s roditeljima i djecom na Hrabrom telefonu susrećemo se s različitim roditeljskim pitanjima i stavovima prema odgoju djece. Jedna od tema koja je roditeljima teška često je i ljutnja na djecu zbog toga što osjećaju da njihova djeca prelaze neke postavljene granice ili se ne ponašanju onako kako roditelj očekuje da bi se trebali ponašati.
Najčešća razvojna faza u kojima nastaju teškoće u komunikaciji između roditelja i djeteta je period adolescencije. Roditelji ponekad promjene koje se u adolescenciji događaju njihovom djetetu tumače kao nepoštivanje ili „bezobrazno“ ponašanje. No, važno je spomenuti kako djeca tijekom svih, i različitih razvojnih faza, od rane dobi svladavaju i odgovaraju na neke razvojne zadatke koji su povezani s njihovim tjelesnim, kognitivnim, ali i onim socio-emocionalnim svijetom. Tako svaka životna faza djeteta donosi neka nova pitanja za njih u kojoj okolina djeteta, a posebice roditelji imaju izuzetno važnu ulogu jer nam djeca svakodnevno, i u svakoj razvojnoj fazi šalju neke važne poruke, i ukazuju na brojne potrebe koje imaju. Međutim, neslaganje između djece i odraslih se najčešće događa upravo u izražavanju tih poruka. Naime, odrasli najčešće očekuju da djeca jasno i otvoreno komuniciraju svoje potrebe, da razumiju sve odrasle želje i potrebe, ne protive se i nepokolebljivo ih slušaju, odnosno, očekuju od njih da se ponašaju kao odrasle osobe. No, kada roditelji na taj način interpretiraju ponašanje djeteta, postavlja se pitanje odgovornosti.
S jedne strane, važno je da roditelji poštuju autonomiju djeteta, no s druge strane, roditelji ne mogu na djecu prebacivati odgovornost za njihov odnos. Kada primijete neke teškoće u komunikaciji s djecom, na roditeljima je odgovornost preuzimanja inicijative i razgovora o tim teškoćama. Uz to, važno je imati u svijesti da bilo koje odgojno pitanje, odnosno roditeljski odgojni postupak u osnovi ovisi o odnosu roditelja i djeteta, a taj odnos bi trebao težiti ravnopravnosti, međusobnom davanju i primanju te otvorenoj komunikaciji.
Što sve utječe na djetetovo ponašanje?
Kada govorimo o razvoju, bitno je spomenuti kako je on vrlo individualan za svako dijete, stoga ne možemo generalizirati ponašanje različite djece te imati ideju na koji će način svladati određenu razvojnu fazu. Imajući tu informaciju na umu, proširujemo mogućnost da ćemo kvalitetnije odgovoriti na zahtjeve određene razvojne faze, ili potrebe našeg djeteta. Puno je faktora koji utječu na to kako se netko ponaša u određenom trenutku. Nešto od toga može biti odraz razvojne faze, međutim možemo govoriti i o temperamentu, situacijskim faktorima, ali i kvaliteti odnosa. Roditelji svojim ponašanjem svakodnevno utječu na to kako se im se djeca osjećaju, kakvu sliku svijeta stvaraju, kakav pogled imaju na sebe, na okolinu, razvijaju perspektivu o odnosima i slično, ne samo u određenim razvojnim fazama. Podržavanjem, pružanjem potpore, zaštićivanjem, razumijevanjem i pružanjem pozitivnog primjera svome djetetu pomažete da savlada svaku, ne bismo rekli razvojnu, već svaku životnu fazu. Roditeljski odnos s djetetom predstavlja temelj svih budućih odnosa te nam je iz tog razloga važno odraslima ukazivati na odgovornost koju imaju u odnosu sa djetetom, te važnost preuzimanja iste.
Savjeti i smjernice za roditelje
Ponekad roditelji na takvo ponašanje djeteta reagiraju vlastitom frustracijom i ljutnjom jer vjeruju da dijete „to njima radi namjerno“. O takvim idejama važno je u miru dobro razmisliti, zapitati se što se djetetu trenutno događa, kako se ono osjeća i zna li se uopće na drugačiji način nositi s neugodnim emocijama koje možda proživljava. I djeca i roditelji imaju pravo osjećati ljutnju i frustriranost, ali roditelji imaju odgovornost za način na koji će izraziti te osjećaje i kakvom će izražavanju osjećaja podučiti svoju djecu. Također, važno je takav pristup ne zamijeniti s idejom da onda kao roditelj ne trebate postavljati granice i obiteljska pravila te se pridržavati istih u njihovom provođenju. Roditelj i dijete ne mogu imati ravnopravan odnos te je važno da te uloge budu jasne odvojive.
Jedan od koraka koji nikada neće izgubiti na snazi, a često ga podcjenjujemo je – razgovor. Preuzmite inicijativu te kroz razgovor pružite svome djetetu prostor da vam se otvori i podijeli s vama brige koje ga muče. Ignoriranje djeteta nikada nije dobra opcija jer u tom trenutku ne odgovarate na njegove potrebe već ga na neki način odbacujete i šaljete mu poruku da niste zainteresirani za to kako se osjeća. Neke savjete o tome kako se snaći u trenutcima u kojima se dijete ponaša neprihvatljivo, možete pronaći u brošuri "Kako biti bolji roditelj"
U trenutku u kojemu se osjetite izgubljeno, nemate ideju što dalje, ili ste previše zabrinuti za svoje dijete, nemojte čekati već se obratite stručnjacima mentalnog zdravlja te podijelite svoja promišljanja s njima. Također, uvijek se možete obratiti i Hrabrom telefonu za mame i tate, svakim radnim danom na besplatnom telefonu 0800 0800 na kojemu vas čekaju savjetovatelji koji su tu za sve vaše roditeljske brige.
Tekst napisale: Sara Lulić i Mirna Čagalj Farkas, psihologinje na Hrabrom telefonu
Podijeli