Kako biti podrška djetetu koje je posvojeno?

Posvojenje je poseban oblik trajnog zbrinjavanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u kojem posvojitelji postaju roditelji.

Uz posvojenje se i dan danas vežu mnogi različiti izazovi i percepcije. Ljudi se teško odlučuju na takav jedan dugotrajan, iscrpljujuć proces, ali one koji postaju posvojitelji, ipak vodi motivacija ka tome da  sve na kraju može rezultirati onim najljepšim i toliko željenim – roditeljstvom.

Kako djeca gledaju na posvojenje?

S druge strane, djeca u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima različito gledaju na posvojenje:

• Djeca mogu jako željeti biti posvojena, imati roditelje, biti voljena i prihvaćena, ali istovremeno biti rezervirana prema novim ljudima, nesigurna i preplašena ili u otporu, iskazivati ljutnju i bijes.
• Osim toga, mogu i dalje biti izrazito vezana uz svoje biološke roditelje i smatrati da njih izdaju ako se vežu uz nekoga drugog.
• Također, mogu biti povezana sa svojim udomiteljskim obiteljima koje nisu uvijek one iste koje će ih posvojiti.
• Neka starija djeca koja su dugo godina u domu, toliko su navikla na takav način života da mogu pomisliti da se neće uspjeti snaći u obitelji.

Čitav proces posvojenja obojen je različitim emocijama, od nestrpljivosti, straha, nesigurnosti, znatiželje, radosti i veselja, ali i tuge zbog različitih oblika gubitaka. Kroz sve te i još mnoge druge emocije mogu prolaziti i posvojitelji i dijete. Posvajaju se djeca različita po dobi, po ranijim iskustvima, po osobnim karakteristikama i po životnoj priči. Svako posvojeno dijete ima svoju priču i važno ju je poštovati, uvažiti i, kada se radi o manjoj djeci, predstaviti ju djetetu kako bi znalo odakle dolazi i kako je došlo u svoju novu obitelj.

Kako biti podrška?

Ako je dijete starije i zna za svoju biološku obitelj, važno je:

• Dopustiti djetetu da ih spominje kada želi i izražava vlastite stavove i emocije prema njima, slušati ih i uvažiti.
• Ne ocrnjivati biološke roditelje, ne govoriti loše o njima ili ih procjenjivati pred djetetom
• Održavati kontakte s braćom i sestrama, ako je to djetetova želja i ako je tako bilo prije posvojenja.
• Paziti da se na silu ne prekinu sve spone s ranijim životom – to može uključivati povremeni posjet dječjem domu, kontakt s udomiteljskom obitelji ili odlazak u rodni grad ili staru školu na jedan dan.

Razgovor o svemu tome možete i sami pokrenuti. To će Vam pomoći, s jedne strane da vidite što bi dijete htjelo i što mu je potrebno, a s druge strane i otvoriti prostor da Vam se ono obrati sa bilo čime. Ako djeca ne govore o osobama, doživljajima i iskustvima otprije, ne znači da ne razmišljaju o njima. Mogu misliti da će Vas povrijediti time što to spominju ili nisu sigurni mogu li o tome pričati s Vama i kako ćete reagirati. Otvaranjem tih tema, pružit ćete im sigurno mjesto za razgovor o svemu što je njima važno.
Starijoj djeci također može pomoći Vaše zajedničko druženje s drugim posvojiteljskim obiteljima. Na taj način mogu upoznati drugu djecu koja dijele njihovo iskustvo i među njima steći prijatelje.

Ako je dijete malo i ne sjeća se ničega od prije dolaska u novu obitelj:

• Važno je da ste Vi oni koji ćete mu reći da je posvojeno, kako biste zadržali povjerenje djeteta i izbjegli da sazna tako važnu informaciju negdje sa strane.
• Način na koji ćete mu reći prilagodite dobi djeteta. Postoji mnogo prednosti toga da dijete što ranije, na razvojno primjeren način, sazna da je posvojeno. Ispočetka to može biti samo nekoliko rečenica o tome kako se mama koja ga je rodila nije mogla brinuti o njemu i zato ste brigu preuzeli vi, drugi roditelji i jako ste sretni zbog toga. Možete ispričati kako vam je bilo kad ste ga prvi put vidjeli. Djeca obično vole slušati tu priču koja će se kasnije, s godinama, proširivati.
• Na djetetova pitanja odgovarajte iskreno. Ako je dijete zatvoreno i ne spominje temu posvojenja, potičite ga na razgovor o tome.
• Informacije koje je dijete dobilo i za koje pita daju mu mogućnost da upozna sebe i svoje podrijetlo, ali i da stvori sliku o svojoj biološkoj obitelji koja mu pomaže u lakšoj prilagodbi i lakšoj pomirdbi sa svime onime što se dogodilo prije nego je upoznalo Vas.
• Ako je dijete iz kulture koja je različita Vašoj, potičite ga da zadrži taj dio svog identiteta ako ga je svjesno ili ga upoznajte s njime ako nije (tu spada i primjerice da podijelite s njime njegovo prvo ime ako je promijenjeno)

Iako se razgovor s djetetom o posvojenju može činiti zastrašujuć, manja djeca najčešće smatraju posvojenje sretnim i pozitivnim događajem, jer ga i Vi tako doživljavate. Moguće je da će djeca koja ne poznaju svoje biološke roditelje, u adolescenciji htjeti saznati više o njima ili ih upoznati. Dajte im informacije koje znate o njima, možete im pokazati sliku ako imate i budite svjesni da poznavanje svog podrijetla igra veliku ulogu u izgradnji identiteta, pri čemu im je potrebna vaša podrška.

Gdje potražiti podršku?

Postoje mnoge udruge koje nude različite programe za posvojenu djecu i posvojitelje poput grupa podrške za posvojitelje (Adopta), zajedničkih radionica roditelja i djece uživo ili online i kontinuirane podrške cijeloj obitelji (Rastimo zajedno) te radionica za roditelje na kojima se obrađuju teme izazova odgoja i pružanja podrške posvojenoj djeci (Na drugi način).

Za sva pitanja o razgovoru s djecom o posvojenju, ali i prilagodbi i izazovima života u posvojiteljskoj obitelji, možete se obratiti na našu liniju za mame i tate na broj 0800 0800 ili nam pisati na e-mail.

I ne zaboravite, posvojitelji nisu svoju djecu dobili, oni su se za svoju djecu odlučili. 🙂