Kako pomoći djetetu koje pokazuje znakove suicidalnosti
Ako sumnjate da dijete razmišlja o samoubojstvu, misli i zabrinutost koje Vam se javljaju mogu biti teške i zastrašujuće. Može biti teško znati kako reagirati i što učiniti. Znakovi suicidalnosti se mogu prepoznati te postoje načini kojima možete pružiti potrebnu pomoć djetetu.
Zašto se suicidalnost javlja kod djece i mladih?
Suicidalnost se kod djece i mladih može javiti zbog različitih životnih situacija, poput poteškoća s uklapanjem u društvo i teškoća u školi i obitelji, poteškoća sa stvaranjem identiteta, prevelikih očekivanja okoline, iskustva zlostavljanja, vršnjačkog nasilja te ostalih događaja i promjena koje izazivaju veliku emocionalnu bol. Budući da djeca još uvijek uče prepoznati, izraziti i nositi se s vlastitim emocijama, često nemaju dovoljno razvijene vještine suočavanja s problemima što može dovesti do izraženog osjećaja bespomoćnosti. Tako djeca i mladi, koji se osjećaju samo i bespomoćno u navedenim situacijama, mogu misliti da ne postoji drugi izlaz osim samoubojstva.
Što suicidalnost može uključivati?
- Suicidalne misli (misli i ideje o završetku vlastitog života)
- Suicidalni plan (razrađena namjera o načinu i/ili vremenu oduzimanja vlastitog života)
- Samoozljeđivanje (namjerno nanošenje ozljeda vlastitom tijelu)
- Pokušaj samoubojstva (poduzimanje konkretnih akcija kako bi se okončao vlastiti život)
Kako prepoznati suicidalnost?
Neki od znakova suicidalnosti kod djece:
- Izjave o želji za samoubojstvom, smrću ili nestankom
- mogu biti direktne: „Želim se ubiti“ , „Još malo i neće me biti“,
- ili suptilnije „Bolje bi bilo da me nema“, „Mrzim svoj život“
- Promjene raspoloženja i emocija
- depresivno, razdražljivo ili lako promjenjivo raspoloženje
- osjećaji besmisla, bezvrijednosti i beznađa
- teškoće s kontrolom ljutnje, bijesa, agresivnosti
- Promjene u ponašanju
- zloupotreba alkohola i drugih sredstava ovisnosti
- gubitak interesa za ugodne aktivnosti
- izolacija od drugih
- teškoće s koncentracijom, pad uspjeha u školi
- poklanjanje stvari i opraštanje od prijatelja i obitelji
- zanemarivanje osobne higijene i izgleda
- odbijanje prijedloga za pomoć
- Promjene spavanja i apetita
- povećana ili smanjena potreba za snom ili hranom
- Prethodni pokušaji samoubojstva
Navedeni znakovi ne moraju se javljati zajedno te mogu upućivati, osim na suicidalnost, i na neke druge poteškoće. Svaki oblik ponašanja i razmišljanja koji ukazuje na suicidalnost važno je shvatiti ozbiljno!
Kako razgovarati s djetetom?
Važno je znati da razgovor ne može potaknuti suicidalne misli i ideje kod djeteta, a izbjegavanje razgovora kada primijetite da se nešto s djetetom događa, dijete može shvatiti kao da Vam nije stalo. Zbog toga je važno da Vi započnete razgovor ako Vam se dijete nije samo obratilo.
U razgovoru s djetetom:
- Budite doista voljni slušati
- Potaknite dijete da govori o svojim mislima i osjećajima
- Pokažite razumijevanje i empatiju za djetetove probleme „Razumijem da se osjećaš tužno i da si u teškoj situaciji."
- Budite iskreni i iskažite svoju zabrinutost "Žao mi je što se osjećaš bespomoćno. Ja ti želim pomoći"
- Postavljajte direktna i otvorena pitanja bez umanjivanja „Kada kažeš da bi bilo bolje da te nema, zanima me što točno misliš. Razmišljaš li o tome da si oduzmeš život?“
- Pokažite djetetu da nije samo - pričajte o tome tko sve može pomoći
U razgovoru s djetetom izbjegavajte:
- Umanjivanje djetetovih problema rečenicama popu: „Bit će bolje.“ Ili „Nije to tako strašno.“
- Šale na račun djetetovih briga
- Zanemarivanje onog što Vam dijete govori i čekanje da problem „prođe“ sam od sebe
- Osuđivanje ili kritiziranje djeteta primjerice „Kako možeš uopće razmišljati o tome?“
- Optužbe da na taj način „samo“ traži pažnju
9 od 10 adolescenata koji počine suicid prethodno je uživo ili online zatražilo neki oblik pomoći. Stoga, ako primjećujete neke od upozoravajućih znakova kod djeteta razgovarajte s njime o njegovim brigama te mu/joj dajte do znanja da ste tu i da ga/ju želite slušati.
Kome se obratiti za pomoć?
Traženje pomoći uvijek zahtjeva hrabrost, posebice djeci kojima je potrebna pomoć odraslih. Stoga, pohvalite dijete ako Vam se obrati za pomoć i budite mu podrška. Ako Vam se dijete povjeri ili sami prepoznate neke od znakova suicidalnosti zatražite stručnu pomoć.
Pomoć možete potražiti kod liječnika obiteljske medicine koji Vam može dati uputnicu za psihologa ili psihijatra.
Ako ste u razgovoru saznali da dijete ima plan počiniti samoubojstvo, ne ostavljajte dijete samo i nazovite hitnu službu!
Uz stručnjaka i Vi možete napraviti puno toga. Prije svega, možete pružiti podršku djetetu i dati do znanja da nije samo, potražiti stručnu pomoć te educirati sebe i djetetovu okolinu o suicidalnosti.
Važno je da niste sami u pružanju podrške djetetu koje pokazuje sa znakove suicidalnosti. Ako imate pitanja, ne znate kako postupiti ili Vam je potrebna podrška, nazovite liniju Hrabrog telefona za mame i tate na besplatan i anoniman broj 0800 0800 ili nam pišite na e-mail.
Podijeli