Kako s djecom razgovarati o školi?

Roditelji svakodnevno sa svojom djecom razgovaraju o temi koja djeci najčešće i nije zanimljiva. Pogađate, radi se o temi škole! Da sada pitamo djecu koje im pitanje roditelji postavljaju svakoga dana, vjerujemo da bi kao odgovor dobili pitanje: „Kako je bilo u školi?“ Djeca roditeljima pritom vrlo često daju odgovore poput: „Dobro“ ili „Dobio sam peticu (ili neku drugu ocjenu).“ Roditelji se  kratkim odgovorima uglavnom zadovolje jer nemaju vremena razgovarati detaljnije o školi, ponekad dobiju odgovor koji ih zadovoljava i nemaju potrebu propitivati je li zaista sve dobro bilo u školi, a ponekad odgovornost za školu pripisuju isključivo djeci i nemaju potrebu informirati se dodatno o školi od strane djeteta. U novije vrijeme, od kada postoje e-dnevnici, razgovor ide i u smjeru onoga što piše u njemu, bilo o ocjenama, bilo o dodatnim komentarima koji najčešće nisu pozitivni. Međutim, razgovor o školi može i mora biti drugačiji kako djeca ne bi imala otpor prema toj temi i kako taj razgovor ne bi bio „mučenje“ za roditelje ni za djecu, odnosno kako se ovakvim „razgovorom“ djeci ne bi davala poruka da roditelji nisu zainteresirani za njihov „školski život“ koji je puno više od ocjena. 

Prije nego dijete krene u prvi razred dobro je da roditelji naglašavaju pozitivne strane škole. Npr. djeci mogu reći: „U školi ćeš naučiti još bolje crtati i moći ćeš crtati raznim tehnikama. Moći ćeš isprobati nekoliko instrumenata kako zvuče.“ i sl. S druge strane, važno je da djeci realno i slikovito objasne što je škola i kako izgleda boravak u školi. Djeci je uvijek zanimljivo čuti iskustva i doživljaje svojih roditelja, kako je izgledao njihov prvi dan u školi, kako su se sprijateljili s drugom djecom u razredu, čega su se igrali za vrijeme odmora, kakva je bila njihova učiteljica i slično. Primijetili smo da se roditelji često usmjeravaju na učenje čitanja i pisanja. No, važno je reći da škola služi upravo tome, a za roditelje je bolje da se usmjere na pitanja koja djeca imaju o školi (npr. „Zašto moram ići u školu?“) i daju im odgovore kako bi sama mogla stvoriti sliku o školi i na neki se način umiriti prije polaska. Važno je i da roditelji osvijeste svoje emocije vezane za polazak djeteta u prvi razred kako ih ne bi prenijeli na djecu i kako bi polazak u školu prošao što „bezbolnije.“ Također, djeci moraju reći što se očekuje od njih kada krenu u školu. Ono što roditelji ponekad koriste, a nije dobra tehnika, je plašenje djece školom, npr. „Vidjet ćeš kako će ti biti kada kreneš u školu. Nećeš imati vremena za igru. Sada cijeni to.“ Takve rečenice kod djece mogu izazvati nelagodu, nesigurnost i misao da je škola nešto negativno za njih.

Kada dijete krene u školu važno je da se roditelji interesiraju za sve aspekte djetetova života vezanog za školu. Pod time mislimo ne samo na ocjene, već i na to kako se osjećalo u školi, što mu je bilo najbolje u školi, što mu se nije svidjelo, kakvi su mu vršnjaci, s kime se najradije druži, koji profesor mu je najdraži i zbog čega, što mu je najteže vezano uz školu i još puno toga što bi roditelji trebali saznati od djeteta i sl. Jedna od važnih tema koju bi roditelji svakako trebali „obraditi“ sa svojom djecom jesu pravila vezana za učenje, odnosno da s djecom razgovaraju i odrede mjesto za učenje, pisanje zadaće, razgovaraju o načinu na koji će izvršavati svoje školske obveze, hoće li provjeravati zadaću djetetu, hoće li dijete čitati lektiru na glas i sl. Pravila služe tome kako bi djeca uspostavila rutinu što se tiče izvršavanja školskih obveza i kako bi lakše usvojili i izvršili svoje obveze jer sigurno će biti izjava poput: „Ne da mi se sad. Kasnije ću napisati zadaću! Mogu li se najprije poigrati?“ i sl.

Postoji nekoliko stvari koje mogu negativno utjecati na motivaciju djece i općenito izvršavanje školskih obveza. Najvažnije je naglasiti da roditelji svoju ljubav ne smiju uvjetovati izvršavanjem određenih obveza. Roditeljska ljubav je bezuvjetna i djetetu se to mora jasno naglašavati! Dakle, izjave poput: „Volim te još više sad kad čujem da si dobio 5. Ne želim te zagrliti danas jer nisi pročitao lektiru do kraja.“ ne smiju biti dio razgovora o školi i općenito odgoja djece. Time roditelji djeci poručuju da će ih voljeti samo ako ispune njihova očekivanja. Također, kada govorimo o očekivanjima, važno je reći da ona trebaju biti realna i usklađena s mogućnostima svakog pojedinog djeteta. Primjerice ako dijete nije uspješno u sportu ne treba očekivati od njega da ima peticu iz tog predmeta. Ali, istovremeno je važno da ga potiču na trud, a ne da traže izliku u tome ako nešto ne može i da lako odustane. Važno je da primijete trud vezan za učenje, vježbanje, čitanje, pomaganje vršnjacima i slično. Primjećivanje samog procesa, a ne samo konačnog rezultata, može povećati  motivaciju kod djeteta. Osim toga, roditelji trebaju biti oprezni kada uspoređuju svoje dijete s drugom djecom. Iako uspoređivanje uglavnom koriste s namjerom da motiviraju dijete za neki uspjeh, najčešće dobiju suprotan učinak i dijete se može osjećati bezuspješno, manje vrijedno, nesposobno…  Npr. izjava poput: „Kako nisi uspio to napraviti? Zašto svi drugi to mogu?“ izrazito naglašava djetetovu nesposobnost, iako u stvarnosti vrlo vjerojatno dijete nije samo nesposobno. Kada roditelji primijete da je dijete neuspješno u nečemu, potrebno je vidjeti postoji li nešto u pozadini tog neuspjeha te postavljati pitanja poput:

• „Što ti je teško?“
• „Kako to da nisi uspio napisati test do kraja?
• „Je li te nešto ometalo?“
• „Jesi li razumio/jela sve što piše u testu?“

• Što ti se danas najviše svidjelo u školi, a što najmanje?
• Baš bih volio/la čuti nešto smiješno. Je li se dogodilo nešto smiješno danas u školi da mi to ispričaš?
• Što si radio/la pod odmorom? Jeste li igrali neke igre?
• S kime si se danas najviše družio/la?
• Kako bi opisao prijatelja s kojim najviše voliš provoditi vrijeme?
• Što imate zajedničko ti i profesor/ica koji/a ti je najdraži/a?
• Da na ljestvici od 1 do 10 moraš odabrati kako ti je bilo u školi koji bi broj odabrao/la?
• Kojom bojom bi opisao/la svoj boravak u školi i zašto baš tom bojom? Što ti ona znači?
• Da možeš ponoviti jedan trenutak koji se dogodio danas u školi koji bi to bio?

• Ima li nešto što ti se ne sviđa u školi ili ti je dosadno?
• Kako bi mogao/la učiniti nešto što ti je dosadno, malo zanimljivijim? Hajdemo smisliti neke ideje!
• Da možeš promijeniti nešto vezano za školu, što bi to bilo?
• Da si ti profesor, kako bi izgledala nastava? Kako bi se odnosio/la prema učenicima?
• Ima li nešto što ti je profesor ili netko od vršnjaka rekao ili učinio, a da o tome još uvijek razmišljaš?
• Koji dio dana u školi ti je najbrže, a koji najsporije protekao?
• Kad sam ja išao/la u školu, neka djeca su se ponašala nasilno? Ima li takvih primjera kod tebe u razredu/školi?
• Koje ti je najdraže mjesto u školi?

Ako Vam je potrebna dodatna podrška i informacije vezane za temu škole, kako odrediti pravila ili ako želite podijeliti s nama nešto što Vas brine kod Vašeg predškolca/školarca, javite nam se na Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800 ili putem e- maila.