Prilagodba na vrtić
Tijekom ranog djetinjstva djeca stvaraju snažne emocionalne veze s osobama koje brinuo o njima što im pruža potreban osjećaj sigurnosti kako bi mogla istraživati svijet oko sebe. Upravo vrtić predstavlja potpuno novu sredinu punu iznenađenja za dijete, a dijete se još k tome tada i po prvi puta nalazi u situaciji da je duže vrijeme odvojeno od roditelja. Stoga je razumljivo da odlazak djeteta u vrtić predstavlja veliku promjenu kako za dijete, tako i za roditelja.
Strahovi roditelja
S obzirom na novu situaciju u kojoj se nalaze, roditelji si tijekom perioda prilagodbe postavljaju brojna pitanja. Npr. „Hoće li tete prepoznati sve potrebe mog djeteta? Kako će dijete bez mene tako dugo samo? Što ako se neće odvojiti od mene?“ i sl. Nova i nepoznata situacija kod roditelja može izazivati pojavu neugodnih osjećaja, stoga je važno da roditelji imaju na umu da dijete može osjetiti njihov strah, brigu ili anksioznost vezanu za odlazak u vrtić. S obzirom na to, dijete može protumačiti strah roditelja na način da vrtić nije sigurno mjesto za njega, što onda može izazvati dodatni otpor i teškoće prilagodbe. Važno da su roditelji sigurni u odluke vezane uz vrtić i djetetu predstavljaju vrtić i prije nego krene u njega, kao pozitivno i veselo mjesto gdje će se moći igrati s drugom djecom, izrađivati igračke i razne druge stvari, upoznati nove prijatelje i slično.
Reakcije djeteta na prilagodbu
Djetetu je najčešće dovoljna prisutnost roditelja i eventualno poneki poticaj u istraživanju kako bi se oslobodilo i istražilo novi prostor. Ako se pak dijete teško odvaja od roditelja, važno je da roditelji usmjeravaju dijete na odgajatelje i/ili vršnjake. Primjerice, ako roditelj primijeti da mu dijete želi pokazati neku igračku, važno je da ga usmjeri na druge osobe u okolini tako da mu kaže: „Baš lijepo, pokaži teti Ani ili Marku?“
Prilagodba na vrtić je individualna i obično traje dva tjedna tijekom kojih roditelj ostaje kraće vrijeme s djetetom u skupini. Vrlo je važno da za vrijeme zajedničkog boravka u skupini roditelj djetetu dopusti da samo istraži prostor i upozna odgajatelje i vršnjake.
Svako dijete na prilagodbu reagira drugačije jer ona ovisi o nekoliko faktora – dobi djeteta, povezanosti s roditeljima, djetetovom karakteru, prijašnjim iskustvima socijalizacije – je li se do tada našlo u većoj skupini vršnjaka, poznaje li neko dijete u grupi od prije, ima li brata ili sestru, jesu li brat ili sestra mlađi ili stariji, je li se ranije odvajao od roditelja i sl.
Osim toga, djetetove reakcije na prilagodbu mogu se očitovati i na nekoliko razina:
- emocionalnoj (dijete može biti tužno, potišteno, ljuto…),
- tjelesnoj (bolovi, povraćanje, privremeno vraćanje u nižu fazu razvoja, može početi tepati, iako je razvilo govor ili početi puzati iako je naučilo hodati)
- ponašajnoj (udaranje, vrištanje, odbijanje kontakta, odbijanje hrane)
Ove reakcije mogu se javiti odmah po odlasku u vrtić, ali i nakon nekoliko dana ili tjedana kada dijete shvati da je vrtić zapravo svakodnevica. Važno je napomenuti da su reakcije na prilagodbu uobičajene i prirodne, no ako potraju duže od otprilike dva mjeseca dobro je potražiti pomoć stručnog tima i odgajatelja u vrtiću.
Kako roditelji mogu olakšati proces prilagodbe?
Djeci zahtijevaju rutinu i predvidljivost. Na uspostavljanju rutine roditelji mogu raditi od rođenja djeteta tako da stavljaju spavati dijete u isto vrijeme svaki dan, da postoje određene radnje, kao što su pranje zubi, umivanje, obavljanje nužde, nakon što se probudi, da postoji popodnevno spavanje prije ili poslije ručka i sl. Ako dijete ima uspostavljenu strukturu lakše će mu se biti priviknuti na rutinu u vrtiću.
Nekoliko savjeta za roditelje:
- Kada dijete krene u vrtić, važno je da roditelji između sebe dogovore tko će ga i u koje vrijeme voditi u vrtić. Poželjno je da dijete u vrtić vodi isti roditelj u isto vrijeme.
- Pri dolasku u vrtić, važno je da roditelji budu svjesni da su došli dovesti dijete i ostaviti ga u vrtiću te je važno da zauzmu jasan stav o tome. Kako bi roditeljima bilo lakše provesti takav stav može im pomoći to što će dijete povesti u grupu i ostaviti ga s odraslom osobom koju najbolje poznaje i u koju ima povjerenja.
- Djetetov i roditeljski cilj uvijek treba biti da se dijete osjeća sigurno kada ga roditelj ostavlja u vrtiću. Mogu naglasiti djetetu da će biti na određenom mjestu kada dođe vrijeme za odlazak kući.
- Dobro je da roditelji potiču komunikaciju djeteta s odgajateljima. Npr. ako dijete traži od roditelja da ga odvede na wc, važno je da ga potaknu da za to upita svoju „tetu“. Pritom mogu nadodati i „Teta Maja će se brinuti za tebe dok se ja ne vratim“ čime pokazuju djetetu svoje povjerenje u odgajatelja.
Ostavljanje djeteta u vrtiću
Jednom kada dijete krene u skupinu, vrlo je bitna iskrena komunikacija roditelja, odnosno da djetetu iskreno kažu hoće li ostati u blizini, kao i kada moraju otići. Zna se dogoditi da se roditelji odluče iskrasti iz vrtića jer im se čini da se dijete zadovoljno igra. Međutim, dijete će kad-tad vidjeti da roditelja nema te će pojaviti nesigurnost u roditelja. To dovodi do konstantnog gledanja je li roditelj u blizini zbog čega se teško može usredotočiti na grupne aktivnosti u skupini. Važno je da dijete zna kada dolazi oproštaj od roditelja i da on traje kratko, odnosno da se roditelj više ne zadržava u vrtiću nakon što kaže da odlazi.
Za djecu je to važno jer što se roditelj duže zadržava u vrtiću i promatra što se s njegovim djetetom događa, djeca to interpretiraju kao zabrinutost i nesigurnost. Osim toga, kada se roditelj oprašta od djeteta važno je da naglase da će se vratiti po njega i da pokušaju definirati nakon koliko vremena će se vratiti. S obzirom na to da djeca u toj dobi još uvijek nemaju pojam o vremenu kao odrasli, potrebno im je vremenski tijek prikazati kroz određene radnje. Primjerice mogu djetetu reći: „Ja sada idem na posao. Ti ćeš se do tada igrati, zatim ćeš ručati, pa spavati i onda se opet igrati, a poslije toga ću doći po tebe“. Dijete koje čeka nakon što svi ostali odu kućama moglo bi se osjećati napušteno stoga je važno da roditelji dolaze po dijete na vrijeme.
Kada roditelji zajedno s odgajateljem procijene da je dijete spremno prvi puta ostati u vrtiću bez njihove prisutnosti, naglasite to jasno djetetu. Dijete pritom treba pohvaliti i pokazati mu da roditelji vjeruju u njega. Mogu ga podsjetiti na sve „tete“ i vršnjake koje sada poznaje i sve stvari koje voli raditi.
Što kada nastane problem?
Za dijete i za roditelja, ostanak u vrtiću može biti vrlo izazovan, osobito ako je ispunjen suzama. Ako su suze prisutne samo za vrijeme rastanka te ako se dijete nakon toga priključi igri s vršnjacima, roditelji nemaju razloga za brigu. Roditeljima je teško podnijeti bilo koju neugodnu emociju kod svog djeteta, no prirodno je da ju dijete osjeti tijekom rastanka s roditeljem i prilagodbe na novu okolinu. Pritom je važno razgovarati s djetetom, verbalizirati njegove osjećaje, dati mu neki svoj primjer što sami rade kada su tužni, usamljeni i kako si tada mogu pomoći da se bolje osjećaju. Važno je da roditelji naglase da je normalno da se tako osjećaju i da su rastanci svima tužni. Može pomoći i da zajedno s djetetom osmisle što bi mu olakšalo rastanak. Možda to može biti neki predmet ili igračka koja će uvijek biti uz njega i koja mu pruža sigurnost.
Minuta koju roditelji posvete samo djetetu i srdačan pozdrav može pomoći djetetu da lakše prihvati rastanak. Kroz proces prilagodbe, ali i kroz cijelo vrtićko doba, odgajatelji i stručni tim vrtića treba biti na raspolaganju roditelju ako postoji sumnja da dijete ima određene poteškoće s boravkom u vrtiću.
Ako Vam je potrebna dodatna podrška i informacije vezane za prilagodbu i dolazak djeteta u vrtić, ako imate nedoumica oko ostanka djeteta u vrtiću ili želite podijeliti s nama nešto što Vas brine kod Vašeg djeteta, Hrabri telefon za mame i tate dostupan je od 9 do 20 sati svakog radnog dana na broju 0800 0800. Linija je besplatna i anonimna, a možete nam se obratiti i na e-mail.
Mnogi roditelji su nam se s pitanjem prilagodbe na vrtić javljali i na naš forum Dječja psihologija pa ondje možete pročitati i njihova iskustva.
Podijeli