Psihosomatske smetnje: kada tijelo govori da nešto nije u redu

Ne mogu danas u školu, boli me trbuh.
Čini mi se da imam temperaturu…
Poslije ću pisati zadaću, sad me boli glava.

Većina djece barem se jednom požalila na ovakve simptome jutro prije zahtjevnog ispita, sportskog natjecanja ili odlaska zubaru. Mnogi roditelji tad ne znaju kako reagirati. Iako znamo da to ponekad može biti način izbjegavanja stresne situacije, važno je razlikovati situacije u kojima dijete stvarno doživljava bol. Tad govorimo o tzv. psihosomatskim smetnjama.

Što su psihosomatske smetnje?

Psihosomatske smetnje su tjelesni simptomi i bolovi koji se pojavljuju bez organskog uzroka, a obično se smatraju reakcijom tijela na izloženost stresu. Pritom je važno naglasiti da svatko može doživjeti psihosomatske smetnje i da dijete ne glumi simptome, ne čini to namjerno kako bi dobilo pažnju ili svjesno izbjeglo određenu situaciju.

Kod djece su takve smetnje češće nego kod odraslih. Nekoliko je razloga za to:

• Djeca imaju oskudniji “emocionalni vokabular” Drugim riječima, teže im je prepoznati, imenovati i opisati vlastite osjećaje, pogotovo one neugodne. Kako su emocije važan način kojim organizam zadovoljava svoje potrebe, emocije koje dijete ne uspije verbalno izraziti mogu se pojaviti u obliku tjelesnih simptoma.
• Odrasli ponekad nenamjerno obeshrabruju izražavanje neugodnih emocija i umanjuju dječje osjećaje. Primjerice, roditelji mogu uvjeravati djecu da nemaju razloga biti tužni u želji da utješe dijete, no dijete to može doživjeti kao nerazumijevanje. U toj situaciji neka djeca pokušaju zatomiti svoje osjećaje kako bi ispunili očekivanja odraslih, no nakupljeni stres može se iskazati kao bol u trbuhu, mučnina ili glavobolja.
• Psihosomatske smetnje mogu imati i neke pozitivne posljedice za djecu. Primjerice, dijete koje dobije pažnju roditelja i dopuštenje da ne ide u školu jer osjeća psihosomatske smetnje tako njegovo tijelo „uči“ da će pojavom simptoma uspjeti izbjeći stresnu situaciju s kojom se ne želi suočiti. U ovom slučaju govorimo o učenju kao nesvjesnom procesu, a ne o namjernom izazivanju ili glumljenju boli kako bi dijete dobilo ono što želi.

Kada se pojavljuju psihosomatske smetnje?

Neke od situacija koje mogu biti okidač psihosomatskih smetnji su sukobi s drugima, na primjer s braćom i sestrama ili prijateljima, ocjenjivanje u školi ili sportskoj aktivnosti, različite vrste natjecanja, vršnjačko nasilje, velike promjene kao što su preseljenje i slično. Svim tim situacijama zajedničko je da uključuju neugodne emocije kao što su strah (od nepoznatog, odbacivanja, evaluacije, neuspjeha), neizvjesnost ili anksioznost, a posebno mogu pogađati djecu koja imaju izražen perfekcionizam ili visoka roditeljska očekivanja.

Jesu li psihosomatske smetnje uvijek zabrinjavajuće?

Povremeni i kratkotrajni tjelesni simptomi koji se pojavljuju oko stresnih situacija uobičajeni su i prirodni. Ako se takvi simptomi pojavljuju često i dugo traju važno je prvo se uvjeriti da simptomi nemaju organsku, odnosno tjelesnu podlogu za što je potrebno obratiti se djetetovom liječniku. O psihosomatskim smetnjama govorimo tek ako je isključen organski uzrok, a nužno je potražiti pomoć ako dijete uporno izbjegava ili odbija odlaske u školu, na treninge i druge situacije koje izazivaju anksioznost.

Što roditelji mogu napraviti kako bi pomogli djetetu?

• Potražite pomoć stručnjaka. Uz djetetovog liječnika koji može ustanoviti radi li se o tjelesno ili psihološki uvjetovanoj boli, dječji psiholog može pomoći djetetu u učenju adekvatnijih načina suočavanja sa stresom, razrješavanju sukoba s vršnjacima i nošenju s perfekcionizmom, ovisno o uzroku djetetovih smetnji. Razgovor sa stručnom osobom može biti posebno koristan i olakšati otvaranje djeci koja osjećaju pritisak zbog roditeljskih očekivanja ili se boje da će razočarati roditelje, što ne mora biti rezultat roditeljskih postupaka.
• Pohvalite trud, a ne samo rezultate. Djeca koja dobivaju pohvale i čiji roditelji izražavaju zadovoljstvo samo kad nešto naprave najbolje u razredu, dobiju najvišu ocjenu ili pobijede na natjecanju mogu se osjećati kao da roditeljsko odobravanje ovisi isključivo o postignutim rezultatima. U izazovnim situacijama u kojima uspjeh nije garantiran ili postoji visoka kompetitivnost takva djeca mogu osjetiti veliki strah od neuspjeha i poželjeti u potpunosti izbjeći izazov. Dajte djetetu do znanja da ima pravo na pogrešku i da ne očekujete savršenstvo, a i da vi sami ponekad griješite. Korisno je podsjećati dijete da njegova vrijednost ne ovisi o ocjenama i da ste ponosni na sva nova znanja i vještine koje stječe. Stavite naglasak na proces – je li djetetu zabavno, dosadno i ugodno tijekom učenja, na treninzima i na nastavi. Naravno, u redu je pohvaliti rezultate koje dijete postiže, ali pritom naglasite da ste svjesni uloženog truda i da ste ponosni na to, a ne samo na to da je dijete bolje od drugih.
• Razvijajte vještine prepoznavanja i imenovanja emocija. Ovisno o djetetovom uzrastu, pronađite prikladne slikovnice, knjige i filmove pomoću kojih ćete učiti o različitim emocijama i tome kako ih izraziti i ublažiti po potrebi. Dajte važnost djetetovim osjećajima, pokažite mu da ih prihvaćate, da su oni prirodni i da ste tu za njega čak i kad vam se čini da biste vi drugačije reagirali u istoj situaciji. Djeci nedostaje znanja, sposobnosti i životnog iskustva da bi tumačila događaje jednako kao i odrasli, stoga njihove reakcije mogu biti snažnije ili drugačije od onih koje biste očekivali. U takvim situacijama možete umiriti dijete, dati mu prostora da objasni zašto osjeća strah, tugu ili ljutnju i ponuditi mu nove poglede na situaciju, no izbjegavajte rečenice poput: “Nemaš zašto biti tužan/na”, “Nije to ništa”, “Vidjet ćeš da će u životu biti još težih stvari”, “Znaš koliko se mi trudimo da budeš sretan/na, a ti ovako” i slično.

Ako biste voljeli razgovarati o ovoj ili nekog drugoj roditeljskoj temi, potičemo Vas da nazovete našu besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili nam pišite na e-mail.

Hrabri telefon je tu za Vas!