Smetnje spavanja kod djece do treće godine života

San je dio života neophodan za djetetovo zdravlje i razvoj. Poznato je da san djeluje na razinu sreće, koncentraciju, kognitivnu izvedbu, raspoloženje, otpornost, usvajanje vokabulara, učenje, pamćenje i motorički razvoj. Stoga je prirodno ako se kao roditelji pitate: „Spava li moje dijete dovoljno?“, „Zašto se budi noću i plače?“ „Kada je vrijeme potražiti pomoć?“.

Zašto se javljaju smetnje spavanja? Kada je važno potražiti pomoć?

Čak troje od desetero djece u drugoj godini života pokazuje neki oblik smetnji spavanja, dok se u trećoj godini života taj broj upola smanjuje. Djeca su osjetljiva na promjene u okolini i često na njih mogu reagirati na način da im je potrebno dulje vrijeme za usnivanje, da se češće bude tijekom spavanja ili pak izražavaju veću želju za spavajem s roditeljima kako bi se osjećali sigurnima. Primjerice, neka djeca za vrijeme putovanja ili spavanja u nepoznatom prostoru traže prisutnost roditelja pri uspavljivanju, a te teškoće nestaju kroz kraće vrijeme. Isto tako, polazak u vrtić ili boravak u bolnici mogu privremeno narušiti djetetov doživljaj stabilnosti odnosa koje ima s roditeljem, čija posljedica mogu biti i teškoće sa spavanjem.

Ipak, u takvim situacijama se često radi o privremenim smetnjama spavanja koje se razriješe kada se dijete uz podršku i pomoć, uspješno prilagodi na novonastale promjene. Više o prilagodbi na vrtić možete pročitati u našem članku.Ako smetnje spavanja traju dulje od nekoliko mjeseci, što utječe na djetetovo raspoloženje, ali i na ritam odnosa u obitelji, važno je potražiti pomoć stručnjaka. Uzrok dugotrajnih teškoća s uspavljivanjem može biti djetetova uznemirenost i pojačana razina pobuđenosti koja onemogućava prijelaz iz budnog stanja u san, a nerijetko takva djeca ostanu budna i u stanjima velike iscrpljenosti. Preporučljivo je obratiti se i pedijatru kako bi mogao prepoznati ili isključiti zdravstvene uzroke smetnji spavanja. Razlozi smetnji spavanja mogu biti različiti, a najčešće se radi o izloženosti prevelikoj razini stresnih okolnosti s kojima se dijete nije u mogućnosti samostalno nositi.

Većina smetnji spavanja dio je razvojne faze i za dijete je razmjerno bezopasna. Razumijevanje djetetovih potreba za spavanjem i okolnosti koje utječu na promjene u djetetovom ritmu spavanja, prvi su korak prema omogućavanju kvalitetnijeg sna Vašoj djeci.

Navike i smetnje spavanja kod djece s obzirom na dob

Ritam spavanja kod beba je usko povezan s potrebama hranjenja, presvlačenja i umirivanja. Bebe veći dio dana provedu spavajući, a uobičajena su i buđenja po noći koja se s vremenom prorjeđuju sukladno manje izraženoj potrebi za hranjenjem tijekom noći.

Zbog nezrelosti središnjeg živčanog sustava, u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi mogu se očekivati poremećaji disanja u spavanju. Također, od 4. do 6. mjeseca života pojavljuju se motoričke stereotipije, odnosno motoričke aktivnosti tipa njihanja glavom, udaranja glavom i njihanja cijelog tijela prije uspavljivanja ili tijekom spavanja. Takve aktivnosti bezazlena su i prolazna događanja prije spavanja koja pomažu djeci da se uspavaju. Važno je da Vi, kao roditelji, osigurate uvjete da se Vaše dijete ne može ozlijediti u krevetu tijekom izvođenja takvih pokreta, a za umirenje djeteta možete ga nježno zagrliti i pustiti laganu glazbu pravilnog ritma.

U dobi od 1 do 3 godine se preporuča da djeca imaju 12 do 14 sati sna. Djeci je i dalje potreban popodnevni odmor, no znaju ga odbijati da ne bi propustili igru ili druge zanimljive aktivnosti.

„Moje dijete se boji zaspati, što da radim?“

U drugoj godini života, mogu se javiti poteškoće usnivanja i strah od spavanja kada se javljaju i drugi razvojni strahovi, poput straha od nepoznatih osoba, čudovišta, odvajanja i mraka. Dijete odlazak u krevet može doživjeti kao odvajanje od roditelja, zbog čega se javlja separacijska tjeskoba. Dijete tada teško usniva, roditelji ga nose, ljuljaju, pjevuše mu, a kada prestanu s tim radnjama, dijete snažno protestira. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, igraju se po noći kao da je dan, gledaju TV, traže da im se čitaju priče i slično. Možda se pitate treba li u tim situacijama udovoljiti djetetu. Važno je učiti dijete da je njegov krevet sigurno mjesto na način da osmislite opuštajuću rutinu prije spavanja, osigurate mu igračke koje ga smiruju i ustrajete u tome da ga ne umirujete u svom krevetu ako se probudi tijekom noći.

„Zašto se moje dijete budi uplakano i u strahu?“

U ovoj dobi javljaju se i noćni strahovi koji se pojavljuju u prvoj trećini noći. U napadaju straha dijete se meškolji u snu, naglo ustaje i sjedi u krevetu, širom otvorenih očiju, s izrazom užasa na licu, počinje vrištati i tražiti roditelje. Najčešće se ne može umiriti, a može odbijati i da ga se zagrli ili utješi. Roditelji se znaju brinuti mogu li noćni strahovi na neki način štetiti djetetu. Premda noćni strahovi mogu djelovati zastrašujuće, važno je znati da su oni razvojno očekivani te se najčešće prestanu pojavljivati do navršene pete godine. U tom trenutku pokušajte  ostati smireni i pričekajte da dijete prestane plakati. Možete ga zagrliti ako ga to umiruje, dati mu omiljenu igračku. Izbjegavajte pokušaje da ga razbuđujete ili objašnjenja poput toga da se ne mora bojati, jer vas dijete u tom trenutku ne može čuti. U trećoj godini života javljaju se noćne more – san koji uzrokuje strah i osjećaj patnje. Za razliku od noćnih strahova, u slučaju noćnih mora, dijete može ispričati što je sanjalo. Noćne more mogu se vezati uz neki fizički uzrok (povišena temperatura) ili promjene u okolini (preseljenje, rođenje brata ili sestre), ali se mogu pojaviti i bez nekog vidljivog razloga. Zbog noćne more, dijete se budi uznemireno i ne može se odmah vratiti na spavanje. U toj situaciji, dobro je dijete zagrliti, utješiti ga, upaliti svjetlo i dati mu omiljenu igračku kako bi se osjećalo sigurno. Važno je izbjeći umanjivanje strahova i naizgled ohrabrujuće rečenice poput „Već si veliki dječak, nemaš se čega bojati” budući da to kod djece može izazvati sram i mogu imati osjećaj da roditelji ne mogu razumjeti i prihvatiti strah koji je za dijete stvaran i snažan. O noćnoj mori nije potrebno razgovarati tijekom noći nego tijekom dana, posebice ako se noćne more ponavljaju.

Njegovanje dobrih navika spavanja

Roditelji imaju važnu ulogu u njegovanju dobrih navika koje ublažavaju smetnje spavanja djece. Nudimo Vam određene smjernice za uspostavljanje dobrih navika spavanja:

• Kako bi uspavljivanje bilo uspješnije, održavajte umjerenu razinu aktivnosti tijekom dana i izbjegavajte uzbuđenja u večernjim satima
• Birajte lagane obroke prije spavanja, umirujuću razinu osvjetljenja i ugodnu glazbu
• Potičite pravovremeni odlazak na spavanje i odlazak na spavanje uvijek u isto vrijeme
• Imajte ugodne rituale pred spavanje – maženje, pjevanje, čitanje slikovnica…
• Ako se dijete budi tijekom noći, nemojte uzimati dijete u svoj krevet nego ga umirujte i tješite u njegovom krevetu. Ostavite pritvorena vrata, upaljeno svjetlo i dajte mu njegove omiljene igračke
• Jasno dajte djetetu do znanja da ste tu za njega, ali da je vrijeme za odmor
• Recite djetetu da se smije opustiti, da je sve u redu i da je razdvajanje samo privremeno

Kada potražiti pomoć

Ako ste primijetili znakove koji ukazuju na to da Vaše dijete ne spava dovoljno dugo tijekom noći ili ima izmijenjen ritam spavanja, a te poteškoće ne prestaju dulje od nekoliko mjeseci, važno je obratiti se pedijatru i biti u kontaktu s njim oko svih razvojnih pitanja, pa tako i oko poteškoća sa spavanjem. Kao što je kvalitetan san važan za razvoj djeteta, važan je i za roditelje kako bi svoju ulogu roditelja mogli ispunjavati odmorno, odgovorno i pažljivo.

Ako ste zabrinuti i preplašeni te osjećate kako poteškoće sa spavanjem Vašeg djeteta narušavaju sklad obitelji u cjelini, Hrabri telefon za mame i tate tu je za Vas za sva pitanja, nedoumice i podršku od 9 do 20 sati svakim radnim danom na 0800 0800. Linija je besplatna i anonimna, a možete nam se javiti i na e-mail.