Traumatični događaji: kako pomoći djeci?

Neki događaji mogu biti uznemirujući ili stresni za djecu i mlade, što može dovesti do kratkoročnih promjena u njihovim osjećajima, razmišljanjima i ponašanju.. Međutim, ako je netko traumatiziran određenim događajem, to nadmašuje njegovu sposobnost da se nosi s posljedicama i čini se da njegove reakcije traju i dulje vrijeme nakon što je događaj prošao.

Nakon traumatičnih događaja, djeca mogu biti uznemirena, ljuta, povučena uz poneke fizičke simptome. Djeci svih dobi pomaže razgovor, držanje rutine i osjetljivost na podsjetnike na događaj.

Kako djeca reagiraju na traumatične događaje?

Traumatični događaj može biti vezan za razne vrste nesreća, prirodne katastrofe, rat, neočekivane smrti, dijagnoze i druge iznenadne i šokantne događaje. Djeca mogu reagirati na ovakve događaje na razne načine:

• osjećati se zbunjeno ili zabrinuto te sami sebe kriviti za ono što se dogodilo,
• osjećati se tužno, ljuto, razdraživo, krivo ili posramljeno,
• postati neposlušna, ne poštovati pravila, izbjegavati druge ljude ili dijeljenje svojih misli i osjećaja,
• postati tiha ili povučena,
• odjednom prestati raditi stvari koje su prije mogla, poput korištenja toaleta ili oblačenja,
• imati fizičke simptome kao što su glavobolja, bolovi u trbuhu ili gubitak apetita,
• imati teškoće sa spavanjem ili koncentracijom.

Kako pružiti pomoć djeci nakon traumatskih događaja?

Djeca svih dobnih skupina trebaju pomoć odraslih da se nose s traumatskim događajima i oporave u danima i tjednima nakon njih. Postoje načini kojima možete pružiti potrebnu pomoć djeci.

Razgovor i slušanje

Kada odvojite vrijeme za razgovor sa svojim djetetom o traumatičnom događaju, možete im objasniti što se dogodilo i što će se još dogoditi. Na primjer: „Naša kuća je nastradala u potresu. Dok se ne obnovi, živjet ćemo kod bake i djeda. Vi ćete i dalje moći ići u školu i viđati svoje prijatelje.“

Vaše dijete će vjerojatno imati dosta pitanja. Ova pitanja vam omogućuju da provjerite razumije li vaše dijete što se događa. Ona vam daju naznake o tome kako se vaše dijete osjeća i priliku da s njim razgovarate. Na primjer: “Da, škola je još uvijek otvorena. Možete ići u školu i vidjeti svoje prijatelje. Svi tvoji prijatelji su OK“.

Nošenje s podsjetnicima na traumatski događaj

Vaše dijete bi moglo biti uplašeno podsjetnicima na događaj, poput različitih zvukova nakon primjerice potresa. Možete objasniti što se događa i dati do znanja svom djetetu da je u redu da se boji te da je sada na sigurnom. Na primjer: „Strah te grmljavine? To je samo zvuk nevremena. Na sigurnom si.“

Također može pomoći razgovor sa starijom djecom i tinejdžerima o tome kako bi se mogli osjećati na godišnjice traumatičnih događaja i kako se mogu s time nositi. Na primjer: „Prošli Božić bio je težak za našu obitelj. Kako se osjećate ove godine? Što možemo zajedno napraviti da nam bude zabavno?“

Korištenje rutina

 Obiteljske rutine pomažu djeci da se osjećaju sigurno i zaštićeno. Zato su one izrazito važne nakon traumatičnog događaja. Evo nekoliko načina na koje možete koristiti rutine za podršku svom djetetu.

• Usredotočite se na redovite zdrave obroke, vrijeme za vježbanje ili igru i dobar san.
• Ako je moguće, pokušajte odvesti svoje dijete u igraonicu, vrtić ili školu. To pomaže djeci da vide da su njihova sigurna mjesta i poznati ljudi još uvijek tu za njih. Obavijestite odgajatelje ili učitelje vašeg djeteta o onome što se dogodilo. Njima će to pomoći u podršci i brizi za vaše dijete.
• Kada osjetite da je vaše dijete spremno, potaknite ga da se vrati aktivnostima u kojima je uživalo prije traume, poput bavljenja sportom ili druženja s prijateljima. Ili potražite nove aktivnosti u kojima bi vaše dijete moglo uživati.

Traženje pomoći stručnjaka

Za oporavak nakon traumatičnog događaja potrebno je vrijeme, a vi i vaše dijete u tome ne morate biti sami. Postoje institucije koje vam mogu pružiti podršku. Ako se traumatski događaj dogodio na vašem području – poput na primjer, potresa – lokalne udruge, škole, gradski i mjesni odbori često nude dodatnu podršku.

Ako ste zabrinuti kako se vaše dijete nosi s traumom, razgovarajte s djetetovim liječnikom opće prakse. Liječnik opće prakse može vas uputiti na lokalne službe i stručnjake koji mogu pomoći vama i vašem djetetu. Također je dobro provjeriti situaciju s učiteljima, školskim psihologom i drugim odraslim osobama koji skrbe o vašem djetetu kako biste bili sigurni da ono dobiva potrebnu podršku.