Kako djeci pomoći da razviju samopoštovanje?

Što je samopoštovanje?

Samopoštovanje je način na koji osoba procjenjuje sebe, a utječe na to kako razmišljamo te kako se ponašamo u različitim situacijama. Samopoštovanje se razvija i oblikuje tijekom cijelog života, ali u školskoj dobi se kod djece po prvi put javljaju složenije ideje  o tome kakva su i kakva bi željela biti Samopoštovanje kod djece u velikoj mjeri ovisi o porukama koje dobiva od njemu važnih i bliskih osoba – prvenstveno od roditelja, a tijekom odrastanja na njega sve više utječu  i vršnjaci.

Roditelji i samopoštovanje

Usprkos velikom utjecaju medija i vršnjaka na dječje samopoštovanje, roditelji su i dalje ti koji imaju najveću ulogu u izgradnji djetetovog samopoštovanja, a to mogu učiniti na brojne načine.

Već u predškolskoj dobi dobro je poticati samostalnost djeteta te ne izvršavati zadatke umjesto njega nego mu pokazati da vjerujete u njega i njegove sposobnosti. Naravno, ako dijete zapne u nekome zadatku, roditelji mu mogu pomoći da zajedno dođu do rješenja. Kada roditelji djetetu prepuste određenu odgovornost (npr. pospremanje igračaka), to djetetu daje osjećaj kontrole nad svijetom oko sebe, što se pozitivno odražava na djetetovo samopoštovanje.

 

Karakteristike djeteta koje ima visoko samopoštovanje

  • Stvara kvalitetne odnose s vršnjacima
  • Uspješno je u školi
  • Dobro se nosi s neuspjehom
  • Uspješno se suočava s novim životnim situacijama
  • Može samostalno donositi odluke

Karakteristike djeteta koje ima nisko samopoštovanje

  • Izražava nezadovoljstvo sa sobom
  • Privlači pozornost na neadekvatne načine
  • Stalo mu je da ga svi smatraju prijateljem
  • Veoma je samokritično
  • Ponaša se povučeno i sramežljivo
  • Iskazuje strah od novih situacija

 

Osim toga, veliku ulogu imaju pohvale koje dijete prima od ljudi koji su mu važni, a posebice od roditelja. Poželjno je da su te pohvale konkretne i da se umjesto općenitog „'Bravo!'” koriste pohvale za konkretno ponašanje kao npr. '„Jako mi se sviđa što si ovako lijepo pospremila sobu tako da su sve igračke na jednom mjestu.'”. Roditelji ponekad nastojeći da pokažu ponos, pretjeraju u pohvalama (npr. '„Ti si najbolji igrač na svijetu!'”), ali na djecu više utječu pohvale koje su realne i iskrene.

S druge strane, kod upućivanja kritika valja biti oprezan da se one odnose na ponašanje djeteta, a ne na njegove karakteristike. Prema tome, umjesto da roditelji djetetu kažu kako je ”'lijeno i glupo'” jer je dobilo lošu ocjenu, mogu mu reći kako misle da bi sljedeći put moglo izdvojiti malo više vremena za učenje i da vjeruju kako će to dovesti do boljeg rezultata. Rečenice koje sadrže izraze poput „Ti nikad…„ ili „Ti uvijek…” također treba izbjegavati jer se ne odnose na konkretno djetetovo ponašanje, a negativno utječu na njegovo samopoštovanje. Uz to, iako su konstruktivne kritike nužne, važno je da dijete nema osjećaj kako ga se stalno prosuđuje i kritizira nego dapače, podupire i ohrabruje u svim aktivnostima koje su dobre za njega.

Kako bi smanjili utjecaje medija i moguće negativne posljedice koje imaju na sliku tijela kod djeteta, dobro je da roditelji manje pohvala daju za izgled, a više se usmjere na isticanje sposobnosti, znanja i vještina. Kako bi potakli izgradnju visokog samopoštovanja, poželjno je dijete uključivati i ohrabrivati u aktivnostima u kojima se uspješno snalazi i koje mu se sviđaju.

Ono što je jako važno kod poruka koje roditelj šalje djetetu je da ne uspoređuje svoje dijete s drugom djecom. Svako dijete je posebno i jedinstveno te je zato važno prihvatiti dijete sa svim svojim osobinama, a ne uspoređivati ga s drugom djecom koja su možda u nekom području uspješnija. Osim prihvaćanja djeteta takvog kakvo jest, važno je i da roditelji prihvate sebe te na taj način budu primjer svojem djetetu.

Uz sve ovo, ako dijete izrazi nezadovoljstvo sa sobom, dobro je da ga roditelji saslušaju, a ne mu otvoreno proturječe. Ono što se može tada napraviti je da se zajedno s djetetom istraži zašto je nezadovoljno i pronađe način da se takav stav promijeni.

Ako primijetite neke od znakova niskog samopoštovanja kod djeteta, možete potaknuti dijete na otvoren razgovor o tome što ga muči i isprobati navedene smjernice za izgradnju djetetovog samopoštovanja. Ako unatoč nastojanjima da dijete stekne čvršće samopoštovanje ne vidite promjenu , možete potražiti pomoć stručnjaka.

Za dodatne savjete o tome kako pomoći djeci u izgradnji samopoštovanja, možete nazvati  besplatnu  savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate, svakim radnim danom od 9 do 15 sati na broj 0800 0800, ili nas kontaktirati putem e-mail adrese na savjet@hrabritelefon.hr.

DA!

  • Pohvale – konkretne i realne
  • Isticanje sposobnosti i vještina
  • Uključivanje u aktivnosti koje djetetu odgovaraju
  • Vjerovanje u djetetove sposobnosti
  • Prepuštanje određene odgovornosti
  • Prihvatiti dijete i njegove osobine
  • Saslušati dijete kada je nezadovoljno

NE!

  • Kritiziranje riječima „uvijek” i „nikad”
  • Stalno prosuđivanje
  • Kritike koje se odnose na dijete kao osobu, a ne na njegovo ponašanje
  • Uspoređivanje s drugom djecom
  • Nedopuštanje samostalnosti